Svjetlosno onečišćenje

Svjetlosno onečišćenje prepoznato je kao rastući globalni problem, čije posljedice mogu biti vrlo ozbiljne

Svjetlosno onečišćenje okoliša danas je globalni problem kojemu se pripisuju ekonomski, astronomski, sigurnosni, ali i zdravstveni problemi koji utječu na čovjeka i izazivaju brojne neželjene zdravstvene učinke. Svjetlosno onečišćenje je za širu javnost noviji pojam za razliku od onečišćenja vode, tla ili zraka.

Svjetlosno onečišćenje je promjena razine prirodne svjetlosti u noćnim uvjetima uzrokovana emisijom svjetlosti iz umjetnih izvora svjetlosti, koja štetno djeluje na ljudsko zdravlje i ugrožava sigurnost u prometu zbog bliještanja, neposrednog ili posrednog zračenja svjetlosti prema nebu ometa život i/ili seobu ptica, šišmiša, kukaca i drugih životinja te remeti rast biljaka, ugrožava prirodnu ravnotežu na zaštićenim područjima, ometa profesionalno i/ili amatersko astronomsko promatranje neba i nepotrebno troši energiju te narušava sliku noćnog krajobraza.

Najprepoznatljivija nuspojava onečišćenja svjetlošću jest povećanje rasvijetljenosti neba tijekom noći, što je uzrokovano pretjeranim intenzitetom korištenja rasvjete, a nastaje zbog raspršenja vidljivog i nevidljivog svjetla (ultraljubičastog i infracrvenog svjetla) prirodnog ili umjetnog porijekla na sastavnicama okoliša i atmosfere i za sobom povlači štetne posljedice i na čovjeka i na njegov okoliš.


Štetne posljedice

Svjetlosno onečišćenje ima brojne štetne posljedice:
 

  • poremećaj prirodne izmjene dana i noći utječe na ljudsko zdravlje i normalno funkcioniranje većine živog svijeta 
  • pretjerana umjetna svjetlost noću u nekim je ekosustavima ozbiljna prijetnja opstanku vrsta
  • uzrokuje nepotrebno trošenje energije te dolazi do emisije ugljikovog dioksida, što šteti okolišu. 


Budući da je određena razina narušavanja prirodnog mraka umjetnom rasvjetom ulica, prometnica, javnih mjesta i spomenika pretpostavka urbanog načina života, pod pojmom „svjetlosno onečišćenje“ se u prvom redu podrazumijeva svaka nepotrebna emisija svjetlosti odnosno emisija u prostor izvan zone koju je potrebno osvijetliti.
 
 
Zaštita od svjetlosnog onečišćenja

Zaštitom od svjetlosnog onečišćenja osigurava se zaštita ljudskog zdravlja, cjelovito očuvanje kakvoće okoliša, očuvanje bioraznolikosti i krajobrazne raznolikosti, očuvanje ekološke stabilnosti, zaštita biljnog i životinjskog svijeta, racionalno korištenje prirodnih dobara i energije na najpovoljniji način za okoliš, kao osnovni uvjet javnog zdravstva, zdravlja  i temelj koncepta održivog razvitka.

Mjere zaštite od svjetlosnog onečišćenja obuhvaćaju zaštitu od nepotrebnih i štetnih emisija svjetlosti u prostor, u zoni i izvan zone koju je potrebno rasvijetliti te mjere zaštite noćnog neba i prirodnih vodnih tijela i zaštićenih prostora od umjetne rasvjete vodeći računa o zdravstvenim, biološkim, ekonomskim, kulturološkim, pravnim, sigurnosnim, astronomskim i drugim uvjetima i potrebama.
 
Zakonom o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja (Narodne novine, broj 14/19) uređena su načela zaštite, subjekti koji provode zaštitu, način utvrđivanja standarda upravljanja rasvijetljenošću u svrhu smanjenja potrošnje električne i drugih energija i obveznih načina rasvjetljavanja, utvrđene su mjere zaštite od prekomjerne rasvijetljenosti, ograničenja i zabrane u svezi sa svjetlosnim onečišćenjem, planiranje gradnje, održavanja i rekonstrukcije rasvjete, te odgovornost proizvođača proizvoda koji služe rasvjetljavanju.


Pravilnik o zonama rasvijetljenosti, dopuštenim vrijednostima rasvjetljavanja i načinima upravljanja rasvjetnim sustavima (Narodne novine, broj 128/20) temeljen na članku 9. Zakona o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja (Narodne novine, broj 14/19), stupio je na snagu osmog dana od objave u Narodnim novinama.
Pravilnik propisuje obvezne načine i uvjete upravljanja rasvjetljavanjem, zone rasvijetljenosti, mjere zaštite, najviše dopuštene vrijednosti rasvjetljavanja, uvjete za odabir i postavljanje svjetiljki, kriterije energetske učinkovitosti, uvjete, najviše dopuštene vrijednosti korelirane temperature boje izvora svjetlosti i upotrebu ekološki prihvatljivih svjetiljki.

Pravilnikom se uređuju:

  1. OPĆE ODREDBE
  2. STANDARDI UPRAVLJANJA RASVJETLJENOSTI OKOLIŠA (zone rasvijetljenosti)
  3. NAČINI I UVJETI UPRAVLJANJA RASVJETLJAVANJEM (odredbe se odnose na vanjsku rasvjetu, dekorativnu rasvjetu, svjetlosne instalacije i/ili svjetlosne skulpture, krajobraznu rasvjetu, prirodna vodna tijela, cestovnu rasvjetu i rasvjetu drugih prometnih površina, mostove, nadvožnjake i vijadukte, oglasne ploče, gradilišta, industrijska postrojenja i skladišta, sportske površine i igrališta i građevine poslovne, turističke i ugostiteljske namjene)
  4. ZAVRŠNE ODREDBE
  5. PRILOZI:
  • PRILOG I. A. Zone rasvijetljenosti; B. Definicija za onečišćujuće (OS), rasipno (RS) i provalno svjetlo (PS)
  • PRILOG II. A. Granične vrijednosti vertikalne rasvijetljenosti na otvorima građevina; B. Granične vrijednosti svjetline (luminancije) na površinama građevina ne uključujući otvore (vrata i prozori)
  • PRILOG III. A. Javne prometnice s motornim prometom; B. Pješačke i biciklističke staze na nogostupima, zaustavne trake i parkirališta uz cestu; C. Parkirališne površine; D. Pješački prijelazi
  • PRILOG IV. Najviše dopuštene vrijednosti svjetline oglasnih ploča ili medija za oglašavanje
  • PRILOG V.  Referentna vrijednost srednje horizontalne rasvijetljenosti manipulativnih i radnih površina koje su dio gradilišta, industrijskog postrojenja na otvorenom i skladišta na otvorenom 
  • PRILOG VI. Maksimalna vrijednost srednje horizontalne rasvijetljenosti vodnih površina uzrokovana cestovnom rasvjetom
  • PRILOG VII. Polumjeri zaštitnih zona i zone rasvijetljenosti oko zvjezdarnica
  • PRILOG VIII. Maksimalni udio svjetlosnog toka iznad horizontalne ravnine instalirane svjetiljke