Parkovi prirode
Parkovi prirode su prostrana prirodno ili dijelom kultivirana područja kopna i/ili mora velike bioraznolikosti i/ili georaznolikosti, s vrijednim ekološkim obilježjima, naglašenim krajobraznim i kulturno-povijesnim vrijednostima. Park prirode ima znanstvenu, kulturnu, odgojno-obrazovnu i rekreativnu namjenu, a u njemu su dopuštene gospodarske i druge djelatnosti te zahvati kojima se ne ugrožavaju njihova bitna obilježja i uloga.
U Republici Hrvatskoj zaštićeno je 12 parkova prirode (22.2.2021.).
Park prirode Biokovo karakterizira osobita ljepota krajobraza, velika raznolikost živog svijeta i bogatstvo geomorfoloških oblika i pojava (špilje, škrape, vrtače, kamenice, jame...). Ovisno o klimatskim uvjetima i visinskom položaju područje je pokriveno vegetacijom od mediteranske do planinske. Uz stare šume bukve, jele i crnog bora, u parku je zabilježeno gotovo 1500 različitih vrsta biljaka, među kojima je veći broj endemičnih i reliktnih vrsta (biokovsko zvonce, uskolisna zečina i dr.). U fauni kralješnjaka brojni su gmazovi i ptice, a od tridesetak vrsta sisavaca koji ovdje žive treba spomenuti puhove, šišmiše, divokozu i vuka.
Park prirode Kopački rit se smatra jednom od najočuvanijih fluvijalno-močvarnih nizina u Europi koju karakterizira iznimna ljepota krajolika i velika biološka raznolikosti. Najveću površinu parka prekrivaju šume bijele vrbe i močvarna te travnjačka vegetacija. Močvarni uvjeti pogodni su za život velikog broja vodozemaca, riba, ptica i sisavaca pa je zbog bogatstva životinjskog svijeta južni dio parka proglašen posebnim zoološkim rezervatom. Kopačkom ritu posebnu zanimljivost daju ptice, a poznat je i kao jedno od najvećih mrjestilišta riba dunavskog sliva. Do sada su zabilježene 282 vrste ptica, od kojih 141 redovno ili povremeno gnijezdi. Zbog važnosti Kopačkog rita kao močvarnog staništa i obitavališta velikog broja ptica 1986. godine uvršten je na Listu važnih ornitoloških područja Europe (IBA), a 1993. godine na Popis vlažnih staništa od međunarodnog značaja Konvencije o zaštiti vlažnih staništa (RAMSAR).
Park prirode Lastovsko otočje obuhvaća otok Lastovo s pripadajućim otocima, otočne skupine Lastovnjaci i Vrhovnjaci te otok Sušac, a sastoji se od ukupno 44 otoka, otočića i hridi. Odlikuje se posebnim florističko-faunističkim obilježjima kopna, kao i bogatstvom i raznolikošću živog svijeta mora te izuzetnom krajobraznom ljepotom. Posebnu vrijednost ovom parku prirode svakako daje more i podmorje te njegov vrlo bogat živi svijet. Od ukupno zabilježene 703 biljne vrste, 53 vrste su ugrožene, dok je od 141 vrste kralješnjaka njih čak 71 ugroženih. Posebnu biološku vrijednost i značaj Lastovskom otočju daju endemske i stenoendemske vrste kao što su jadranska primorska i lastovska gušterica.
Park prirode Lonjsko polje najveće je zaštićeno poplavno područje cijelog dunavskog sliva s vrijednim krajobraznim i ekološkim obilježjima. Posebnu ljepotu krajoliku daju poplavne šume hrasta lužnjaka i slikoviti vlažni pašnjaci sa starim nastambama ispresijecani mrežom vodenih površina. Rukavci, bare i vlažne livade staništa su ptica močvarica poput žličarke, male bijele čaplje, patke njorke, orla štekavca, orla kliktaša, crne rode, prdavca i bjelobrade čigre, vrsta rijetkih ili već izumrlih u mnogim dijelovima Europe. Do sada je ovdje zabilježeno 250 vrsta ptica, od kojih se 170 vrsta tu i gnijezdi. Iz tog razloga pojedina područja u parku: Krapje Đol i Rakita zaštićena su kao posebni ornitološki rezervati, a cijelo područje parka uvršteno je 1983. g. na Listu važnih ornitoloških područja Europe (IBA). Od 1993. godine park se nalazi na Popisu vlažnih staništa od međunarodnog značaja Konvencije o zaštiti vlažnih staništa (RAMSAR).
Parku prirode Medvednica glavna su značajka šume (bukve, jele, javora, jasena i hrasta kitnjaka) velike biološke vrijednosti uslijed čega je unutar parka zaštićeno 8 šumskih rezervata. Zbog razlika u visini kao i zbog prisustva brojnih potoka i izvora, ovaj prostor karakteriziraju raznolika staništa koja su zaslužna za bogat biljni i životinjski svijet. U parku je zabilježeno preko 1300 biljnih vrsta, a zbog raznolikosti šuma ptičji svijet broji 70 gnjezdarica. Medvednicu obilježava i raznolikost geološke građe. Najpoznatija stijena Medvednice je zeleni škriljavac, dok su karbonatne stijene zaslužne za nastanak 7100 m dugog kanala špilje Veternice koja je jedno od naših najznačajnijih paleontoloških nalazišta.
Park prirode Papuk zaštićen je zbog izuzetno vrijednih bioloških, geoloških, krajobraznih i kulturno-povijesnih značajki, a obuhvaća skoro cijelo područje planine Papuk i zapadni dio planine Krndije. Gotovo 95% površine parka prekriveno je šumama koje su na nekim lokalitetima zbog svojih prirodoznanstvenih i krajobraznih vrijednosti posebno zaštićene. Zbog svojih obilježja park je i prirodno stanište mnogim životinjskim vrstama, među kojima se zbog brojnosti i raznolikosti posebno ističu ptice i šišmiši. Geološki gledano park je značajan zbog zastupljenosti gotovo svih vrsta stijena od paleozoika do kvartara, kao i zbog velike raznolikosti stijena, minerala, fosila, geoloških struktura i tekstura, krških pojava i objekata. Na sjeverozapadnom dijelu parka nalazi se lokalitet Rupnica, prvi geološki spomenik prirode u Hrvatskoj zaštićen zbog pojave stubastog lučenja vulkanskih stijena, koji predstavlja geološku jedinstvenost u našoj zemlji. Zbog geoloških značajki 2007. godine područje je dobilo status geoparka.
Park prirode Telašćica kao jedna od najljepših i najvećih jadranskih uvala, s akvatorijem od 13 otoka i hridi, koje mu pripadaju, obuhvaća površinu od 70,5 km2, od čega 44,55 km2 zauzima more. Kopneni dio parka izuzetno je diferencirano krško područje s krškim glavicama i poljima te bujnom mediteranskom vegetacijom s preko 400 biljnih vrsta. Podmorje Telašćice najvećim dijelom krasi pjeskovito dno prošarano kamenim oazama i livadama morske cvjetnice posidonije te bogatstvom drugog biljnog i životinjskog svijeta.
U Parku prirode Učka zahvaljujući reljefu i neposrednoj blizini mora, je prisutna specifična mikroklima i razvijena bujna šumska vegetacija. Značajne su primorske šume bukve, pretplaninska šuma bukve i naknadno podignute kulture četinjača. Uz to treba dodati livade i travnjake na kojima žive mnoge endemične, ugrožene i zaštićene biljne vrste. U Parku je rasprostranjeno preko 1200 biljnih vrsta, od kojih posebno značenje imaju endemske svojte stijena i točila (npr. učkarski zvončić). Isto tako zabilježeno je oko 150 vrsta ptica, od kojih se preko 70 i gnijezdi na tom području. Područje parka obiluje speleološkim objektima kojih, prema dostupnim podacima ima gotovo 200, a posebno mjesto zauzima kanjon Vela draga. Ovaj lokalitet zaštićen je kao geomorfološki spomenik prirode, a odlikuje se slikovitim soliternim vapnenačkim stupovima i stijenama koji predstavljaju izuzetnu geomorfološku i krajobraznu vrijednost.
Park prirode Velebit obuhvaća najveći dio masiva planine Velebit i dolinu krške rijeke Zrmanje te je površinom najveće zaštićeno područje u Republici Hrvatskoj. Dijelovi planine zaštićeni su i kao nacionalni parkovi: Paklenica i Sjeverni Velebit. Položaj Velebita, kao i njegova geološka građa, utjecali su na razvoj veoma bogatog i raznolikog živog svijeta. Do sada je registrirano 2700 biljnih vrsta, od kojih čak 78 endemskih. Među endemskim vrstama ističe se glasovita velebitska degenija, a među tercijarnim reliktima hrvatska sibireja. Na području Velebita se gnijezdi velik broj različitih vrsta ptica, a od sisavaca svakako treba spomenuti dvije u Europi ugrožene vrste: smeđi medvjed i vuk. Park prirode Velebit 1978. godine proglašen je Međunarodnim rezervatom biosfere.
Park prirode Vransko jezero najveće je prirodno jezero u Hrvatskoj te predstavlja geomorfološku rijetkost našeg krškog područja jer se radi o kriptodepresiji ispunjenoj blago zaslanjenom vodom u kojoj se formirala specifična životna zajednica vodenih organizama. Sjeverozapadni rub jezera u zoni je intenzivnih poplava te je zbog bogatstva ptičjeg svijeta (ptica močvarica) proglašen posebnim ornitološkim rezervatom. U parku je do sada zabilježeno 235 ptičjih vrsta, od čega su 102 gnjezdarice, a ostalima je područje parka važno odmorište i zimovalište. Na Vranskom jezeru zimuje ukupno 75 različitih vrsta ptica s više od 200 000 jedinki što ga ubraja u najvažnija europska zimovališta. Čak 143 vrste selica iz srednje i sjeverne Europe na tom području nalaze odmorište za nastavak puta. Zbog svega navedenih Vransko jezero je 1983. g. uvršteno na Listu važnih ornitoloških područja Europe (IBA), a 2012. godine na Popis vlažnih staništa od međunarodnog značaja Konvencije o zaštiti vlažnih staništa (RAMSAR). Biološkoj vrijednost parka treba dodati i bogatstvo riba, a kao posebnost valja istaknuti prisustvo sredozemne podvrste crvenperke.
Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje
Park prirode Žumberak - Samoborsko gorje karakterizira očuvana priroda, šume, potoci, slapovi, brdski obronci prekriveni vinogradima, pašnjaci te tradicionalna seoska imanja. Kako je područje djelomično kultivirano, poput mozaika ga izmjenično prekrivaju šume, livade, pašnjaci, voćnjaci i vinogradi. Park krase i brojni izvori, potoci, slapovi, ponori, kao i različiti speleološki objekti (spilje, jame). Veći dio prekriven je šumom, pretežno bukve, kao i miješanom hrastovo-bukovom šumom. Ekološki su značajne livadne i pašnjačke zajednice, kao i biljke vlažnih staništa, stijena i sipina. Od životinjskog svijeta treba spomenuti male sisavce, gmazove i vodozemce te velik broj različitih vrsta ptica,. Podzemne spilje parka staništa su najugroženije skupine sisavaca – šišmiša.
Park prirode Dinara
Park prirode Dinara obuhvaća područje masiva Dinare (Dinara, Troglav i Kamešnica), izvorišni dio i gornji tok rijeke Cetine te krška polja (Hrvatačko, Paško i Vrličko) uz Cetinu te je 12.-ti park prirode u Republici Hrvatskoj. Područje parka prirode je važno zbog očuvanih prirodnih vrijednosti, bogate georaznolikosti, brojnih divljih vrsta biljnog i životinjskog svijeta, endema te cjelokupne raznolikosti prirodnih i poluprirodnih staništa, vrijednosti proizašlih iz višestoljetne tradicije ljudskog korištenja prostora, autohtonih pasmina i sorata te bogatog kulturnog i povijesnog nasljeđa sačuvanog u brojnim arheološkim nalazima i na kulturno-povijesnim lokalitetima.